Login & Newsletter

Mušmula

Written by Branimir Dolibašić. Posted in Voće

Porijeklom iz Male Azije i Jugoistočne Europe, gdje je i danas raširena u kultivaru, ali se može naći i kao samonikla biljka. Rimljani su raširili mušmulu po Europi, prvotno po Italiji i Grčkoj gdje se jako dobro udomaćila. Pronađeno je da su rimski vojnici sadili mušmulu u svojim vojnim logorima.

vrsta: Mespilus germanica, Néflier, porodica Rosaceae

Mušmula je naš domaći plod, pomalo zaboravljen i sve rjeđi u voćnjacima i okućnicama. Kada sve lišće s njenog stabla popada, ona postaje pogodna za jelo. Još gazeći po snijegu pored njenog stabla možemo naći jestive plodove, koji tek tada pružaju svoje bogatstvo okusa, kao tajna škrinjica. Naravno, ne moramo čekati da mušmula gotovo "strune" pa da bi je pošli tražiti za jelo. Ubrati je možemo svježu kada je još tvrda i čekati da macerira u kućnoj smočnici ili drugom prikladnom mjestu.

Mušmula u svježem stanju nije jestiva, jer je njeno tada zelenkasto i blijedo sivkasto meso ploda pretrpko i prekiselo za konzumaciju. Tek kada plod odstoji i macerira, čime poraste razina šećera može se jesti kao mekana, ukusna kašasta poslastica. Plod je sitan, nalik na jabuku s 5 krupnih, stelarnih sjemenki.

Mušmula inače cvate prekrasnim bijelim cvjetovima, koji s njenim dugim listovima i malim rastom stabla mogu lijepo ukrasiti vrt. I imati svoju vlastitu, delikatesnu, ledenu berbu.

Kod konzumiranja mušmula treba voditi računa i o sljedećem...

Nemojte pretjerivati s konzumiranjem mušmula, iako njihova kašasta slatkoća zna zavarati. U većoj količini teže su probavljive i mogu dovesti do dijareje. Odvojite i nemojte jesti plodove koje je zahvatila plijesan. Držanjem u hladnjaku biće duže u jestivom stanju, ali pazite kod predugog stajanja mogu uhvatiti plijesan.