Ako tražite nisko-masnu, većim dijelom vegetarijansku prehranu koja sadrži dosta vlakna, a uključuje fizičke i duhovne karakteristike, pokušajte sa makrobiotikom. Smatra se da ovaj način prehrane, niskog unosa masnoća i životinjskih proteina, a visokog unosa vlakana povoljno djeluje na mnoge bolesti, a pogotovo rak dojke i rak prostate.

Riječ "makrobiotika" dolazi sa grčkog jezika, a doslovno znači "dug život". Makrobiotičku prehranu i filozofiju razvio je Japanac George Ohsawa, koji je vjerovao da se u jednostavnosti krije ključ očuvanja zdravlja. Njegova dijeta uključivala je deset faza, a u posljednjoj fazi sastojala se samo od smeđe riže i vode. Zbog ekstremne restrikcije, ovakvu verziju makrobiotičke dijete danas ne preporučuju niti sami makrobiotički stručnjaci.

Michio Kushi preuzima Ohsawinu makrobiotičku teoriju i 1978. godine otvora "Kushi Institut" u Bostonu (SAD). Zajedno sa ženom Aveline, Michio Kushi objavljuje mnogo knjiga o makrobiotici i popularizira ovaj način prehrane.

Makrobiotička prehrana sadrži malo masnoća, a relativno visok unos vlakana postiže se kroz upotrebu žitarica i povrća. Većim je dijelom vegetarijanska prehrana, budući da se troši vrlo malo hrane životinjskog podrijetla. Makrobiotički obroci bogati su fitoestrogenima iz sojinih proizvoda.

Kako se nisko-masna dijeta bogata vlaknima često preporučuje kod raka i drugih kroničnih bolesti, mnoge su osobe prigrlile ovakav način prehrane. Smatra se da sadržaj fitoestrogena može zaštititi od nekih oblika raka, kao što je rak dojke. Međutim, na ovom području treba provesti još mnogo istraživanja kako bi se utvrdilo je li zaista makrobiotička prehrana efikasna u prevenciji navedene bolesti. Osobe sa teškim bolestima poput raka i AIDS-a, trebaju uvijek tražiti adekvatnu liječničku zaštitu. Neke osobe prelaze na ovaj način prehrane jer su čuli da se tako mogu izliječiti, ali za sada istraživanja nisu potvrdila takve tvrdnje.

Integralne žitarice čine 50-60% svakog obroka - smeđa riža, integralna pšenica, ječam, proso, raž, kukuruz, heljda i duge. Rijetko se troše tjestenina, kruh i drugi pekarski proizvodi.

Juha - dnevno se konzumira 1 do 2 šalice juhe, često su to miso i shoju (koji se rade fermentacijom sojinih zrna).

Povrće čini 25-30 dnevnog unosa hrane. Trećina povrća se konzumira sirova, ostatak se priprema parenjem, kuhanjem, pečenjem i pirjanjem.

Grahorice čine 10% unosa hrane, uglavnom su to kuhane grahorice ili proizvodi poput tofua, tempeha i natoa.

Životinjski proizvodi se vrlo rijetko koriste, a tada je to mala količina ribe ili druge morske hrane, nekoliko puta tjedno. Druge vrste mesa, peradsko meso, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi se izbjegavaju.

Koriste se i biljke (hren, vasabi, senf, daikon) koje detoksificiraju tijelo od utjecaja konzumacije ribe i drugih morskih proizvoda.

Sjemenke i orašasto voće koriste se umjereno.

Od voća se prednost daje lokalnom, a izbjegava se mango, ananas i papaja. Voće se jede više puta tjedno.

Deserti se troše umjereno, 2-3 puta tjedno. Više ih mogu trošiti osobe boljeg zdravlja. Naglasak se stavlja na prirodno slatku hranu kao što su jabuke, adzuki grah, sušeno voće. Mogu se upotrebljavati i prirodni zaslađivači, a izbjegavaju se šećer, med i čokolada.

Ulja za pripremu hrane - Najčešće se koristi tamno sezamovo ulje, a može se koristiti kukuruzno ulje i druga ulja.

Od začina se najčešće upotrebljava prirodna morska sol, shoju, ocat od smeđe riže, umeboshi, kiseli krastavci, pečene sjemenke sezama, morske trave itd.

Makrobiotička prehrana je individualizirana radi faktora kao što su klima, godišnje doba, dob i spol osobe, fizičke aktivnosti i zdravstvenih potreba.

Ovim se načinom prehrane unose namirnice koje često izostaju u prehrani stanovnika razvijenih zemalja: žitarice bogate vlaknima, povrće i grahorice. Makrobiotički obroci sadrže vrlo malo zasićenih masnoća. Fitoestrogeni prisutni u hrani mogu pomoći ženama u menopauzi, kod premenstrualnog sindroma, a treba ispitati utjecaj na prevenciju raka. Makrobiotička dijeta ne koristi meso i mesne proizvode, mlijeko i mliječne proizvode i šećer.

Neki nutricionisti smatraju da je makrobiotička prehrana vrlo restriktivna i da zbog toga može doći do nedostatka određenih tvari kao što su proteini, vitamin B12, željezo, magnezij i kalcij. Nedostatak energije koji osjećaju pojedinci može biti posljedica neadekvatnog unosa proteina.