Laetril ili "vitamin B17" je kemijska tvar koja nema vitaminski status za čovjeka, odnosno to je pseudovitamin. Kako nije esencijalna za naše zdravlje, ne trebamo ga unositi svakodnevno putem hrane. Naziv vitamin B17 laetril je dobio u vrijeme kada je osjećaj istraživača bio dovoljan da se neka tvar proglasi vitaminom, a fiziologija, metabolizam i dokazi esencijalnosti bijahu u drugom planu. Ostali nazivi ovog spoja su mandelonitril B-glukuronid ili amigdalin. Sam naziv laetril, skovao je i spoj patentirao Ernest Krebs Jr. 40-ih godina prošloga stoljeća, koji je zapravo kratica za kemijski naziv ovoga spoja - pročišćeni derivat L-mandelotrila (zakreće polarizirano svjetlo u lijevoj ravnini). Laetril i amigdalin su sinonimi, a ostali manje poznati nazivi su vitamin B17, aprikern, nitrilozidi.

U hrani laetril dolazi prvenstveno sjemenkama bobičastog, jabučastog i koštičavog voća (kajsije, breskve, nektarine, šljive, višnje, jabuke, bazga) te u grahoricama, prosu, djetelini i dr. Prema kemijskoj građi, amigdalin je bimolekularni spoj šećernih spojeva benzaldehida i cijanida. Zanimljivo je da je to jedini spoj kojeg po alternativnoj klasifikaciji svrstavaju u vitamine "B skupine " koji nije prisutan u pekarskom kvascu.

Mala količina amigdalina (L-mandelonitril-b-glukuronska kiselina), koja se nalazi u sjemenkama kajsija, jabuka, višanja, šljiva nije štetna po zdravlje. Ipak, one se ne preporučuju za konzumaciju jer sadrže cijanidnu komponentu i prirodne enzime poput beta-glukozidaze koji amigdalin razgrađuju na toksične spojeve tijekom stajanja namirnice. Ti enzimi se mogu deaktivirati prženjem. Simptomi trovanja koji su posljedica oslobađanja cijanidnih spojeva iz prijesnih sjemenki navedenih voćaka uključuju :