Krom je u ljudskom metabolizmu otkriven kao dio tzv. “glukoza-tolerans faktora”, što je spoj koji je potreban za održavanje normalne koncentracije glukoze u krvi i rad inzulina. Krom kao dio ovog kompleksa djeluje sinergistički s inzulinom kako bi omogućio primanje glukoze i njen ulazak u stanicu. Krom također ima ulogu u ostalim metaboličkim aktivnostima ovisnim o inzulinu, u metabolizmu lipida i proteina. Istraživanja su potvrdila sklonost manjku kroma kod starijih osoba, koja se može povezati sa poremećajima u metabolizmu glukoze kod starijih osoba. Jedan od prilično reklamiranih proizvoda je krom pikolinat, suplement kroma vezanog na pikolinsku kiselinu. Iako krom poboljšava rad inzulina i bolji metabolizam šećera, još uvijek nema jasnih dokaza da krom može pomoći kod sticanja tjelesne mase, izgradnje mišića ili mršavljenja, odnosno veće potrošnje masnog tkiva.

Međutim, tolerancija glukoze odnosno rezistencija na inzulin često je prouzročena deficitom kroma, osobito kod starijih osoba. I tu se suplementiranjem kroma može poboljšati takva situacija. Također suplementiranje može pomoći u stabiliziranju metabolizma osobama koje jedu velike količine slatkog i čokolade, te pomoći u odvikavanju neutraliziranjem "želje za slatkim". Ipak, rezistencija na inzulin ne mora biti samo uzrok deficita kroma, pa se kod vlastoručnog uzimanja kroma treba uvijek prije posavjetovati s liječnikom. To je osobito važno za dijabetičare, jer naglo popravljanje količine kroma u organizmu moće smanjiti rezistenciju na inzulin, i time poremetiti uobičajeni ritam kod dijabetičara tip I, koji svakodenevno uzimaju inzulinsku terapiju.

U životu modernog čovjeka, gdje se ponuda hrane svodi na police supermarketa, s nižeklasnim osiromašenim voćem i povrćem moguć je deficit kroma. Osobito ako se uzme sklonost ka raznim vrstama slatkiša i opterećenju inzulina, koje procesirana i ukusu prilagođena hrana zasnovana na bijelom brašnu predstavlja. Krom se prilično lako gubi iz organizma, putem urina, znoja, žuči, kose i noktiju. To dodatno potiče tjelovježba ili ozljede tkiva, te velika potrošnja energije općenito (ne zaboravimo, krom je potreban za svaki unos glukoze u stanicu). Posljedica nedostatka kroma je rezistencija na inzulin, učestalom hiperglikemijom i poremećajem u metabolizmu masti. U klinički slučajevima, deficit kroma je zabilježen kod dugotrajne parenteralne prehrane formulama koje ne sadrže krom. Stanje se vrlo lako popravlja unosom kroma u organizam, a učinkovita kontrola ravnoteže glukoze u krvi vraća.

Zabilježena je iritacija kože kod unosa visokih doza kroma parenteralno. Nema zabilježenih oblika toksičnosti od uzimanja kroma putem prehrambenih izvora. Treba razlikovati vrste kroma. U hrani se prirodno nalazi krom u obliku koji je naš organizam spreman iskoristiti i koji nije toksičan za nas. Međutim, krom koji se koristi u industriji i dolazi u nekim prirodnim mineralnim rudama dolazi u oblicima koji su toksični po ljudski organizam. Tako je npr. kalij bikromat otrovan za nas, a uobičajeni je reagens za laboratorijske potrebe.

Dobri izvori kroma su cjelovite žitarice, krompir, školjke kamenice, jetrica i iznutrice, plodovi mora, puretina, piletina, sir i drugo meso. Pekarski kvasac je bogat izvor kroma i drugih oligoelemenata, osobito jer se nalazi u kompleksnom obliku, lako iskoristiv (eng. brewer's yeast).