| |
[
H R A N A ] |
|
B - Ca
- Cl - Cr
- Co - Cu
- F - Ge
- I - K
- Mg - Mn
- Mo - Na
- P - Se
- Si - V
- Zn |
| |
| JOD |
| |
| kemijski
znak: |
I |
| engleski
naziv: |
iodine |
| |
Glavna
funkcija joda u organizmu odnosi se na sintezu tiroidnog hormona,
proizvoda žlijezde štitnjače.
Više od 60% zaliha joda u organizmu nalazi se pohranjeno u štitnjači,
žlijezdi koja je ključni regulator metabolizma. Ostatak se nalazi
u krvi, mišićima te kod žena u jajnicima. Tiroidni hormon također
je među glavnim regulatorima rasta i razvoja, pa je jod neophodno
osigurati u djetinjstvu. Iako mu je broj funkcija mali, i iako
se potrebna dnevna količina mjeri u mikrogramima on je silno
bitan mikro element jer rad štitnjače i time regulacija čitavog
metabolizma ovisan je o statusu joda. To se naročito odnosi
na žensku populaciju koja je podložnija problemima štitnjače.
|
| |
| Promet
i ravnoteža joda u organizmu |
| |
Apsorppcija
joda odvija se u tankome crijevu iz hrane, ali se jod također
može apsorbirati putem kože, transdermalno. Tako je neželjeni
unos joda moguć u industrijskim ili zagađenim uvjetima gdje
postoje isparavanja joda. Određena sredstva za čišćenje ili
kemijske tvari također sadrže jod, primjerice u isparenjima
koja nastaju od sagaranja fosilnih goriva ili od automobila.
Tako je danas izloženost isparenjima joda najveća upravo od
automobilskog ispuha. Ukoliko se za sterilizaciju posuda koje
sadrže prehrambene namirnice koriste proizvoidi s jodom, a osobito
je mlijeko podložno upijanju joda, također se mogu koncentrirati
neželjene količine joda u hrani. |
| |
| Deficit
joda |
| |
Početkom
20 stoljeća evidentiran je deficit joda u određenim izoliranim
krajevima gdje je tlo deficitarno na jodu, regionalno učestalijom
pojavom gušavosti (npr. u Alpama). Paradoksalno, iako morski
plodovi i riba općenito imaju dobar sadržaj joda, kod nas se
na nekim područjim u Dalmaciji i Istri također pojavljuje gušavost
učestalije. Problem je riješen fortificiranjem kuhinjske soli
jodom. Sol je raširen, svakodnevan dodatak hrani u svim kulturama.
Time je deficit joda u ishrani opće populacije apsolviran jer
se izolirani krajevi razvojem modernog doba više nemaju problem
dobave soli. |
| |
Znaci
deficita joda uključuju poremećaj rada štitnjače poznat kao
hipotireoza (slab rad ove žlijezde, usporen metabolizam, zamaranje),
osjećaj letargičnosti i debljanje. Kada se razvije, ovo stanje
je poznato kao gušavost. Na vratu se vidno poveća štitna žlijezda,
koja povećava tkivo u nastojanju da uhvati jod iz krvotoka.
Međutim, osim fizikalnim deficitom joda u hrani, gušavost se
može razviti i usljed velike količine goitrogena
u hrani. Oni smanjuju biodobavljivost joda ili ometaju njegov
unos u organizam, pa je unatoč možda dobroj količini joda u
hrani, on usljed neunosa deficitaran. Oni su prisutni samo u
sirovoj hrani, jer ih termička obrada inaktivira. Goitrogenima
bogate namirnice su kupus, kikiriki, uljana repica, soja. |
| |
Osobito
je opasan deficit joda u trudnoći, gdje posljedice deficita
joda mogu biti opasne po fetus i majku, i pojave kretenizma
novorođenčeta, mentalne retardacije i patuljastog rasta. Deficit
joda lako se može detektirati i pratiti putem aktivnosti hormona
štitnjače. |
| |
| Toksičnost
i maksimalne doze |
| |
Koliko
je deficit joda opasan po rad štitnjače, tako i kronično visok
unos joda može narušiti njen rad i oštetiti je. Posljedica je
opet razvoj gušavosti i hipotireoze radi povratne inhibicije
sinteze tiroidnog hormona. Graveova bolest razvija se kao odgovor
na prekomjernu aktivnost štitnjače i nije stanje koje je povezano
s toksičnošću joda. |
| |
| Nove prehrambene
preporuke USDA (Američkog ministarstva poljoprivrede) koje su
zamijenile RDA vrijednosti kao preporučeni unos joda, donose za
svaki nutrijent gornju granicu tolerancije unosa (Tolerable
Upper Intake Levels). Za jod je to 1,1 mg dnevno za odrasle
osobe. |
| |
| STAROSNA DOB |
TOLERIRANI UNOS JODA mcg/dan |
0-6 mj |
- |
| 7-12 mj |
- |
| 1-3 g |
200 mcg |
| 4-8 g |
300 mcg |
| 9-13 g |
600 mcg |
| 14-18 g |
900 mcg |
| 19-70 g |
1100 mcg |
| TRUDNICE |
|
| < 18 g |
900 mcg |
| 19-50 g |
1100 mcg |
| DOJILJE |
|
| < 18 g |
900 mcg |
| 19-50 g |
1100 mcg |
| |
| Preporučeni
unos |
| DRI (Daily
Reference Intakes) vrijednosti preporučenog dnevnog unosa joda |
| |
| DOJENČAD |
DJECA |
| 0-6 mj |
110 mcg |
1-3 g |
90 mcg |
| 7-12 mj |
130 mcg |
4-8 g |
90 mcg |
| ŽENE |
MUŠKARCI |
| 9-13 g |
120 mcg |
9-13 g |
120 mcg |
14-18 g
|
150 mcg |
14-18 g
|
150 mcg |
| 19-30 g |
150 mcg |
19-30 g |
150 mcg |
| 31-50 g |
150 mcg |
31-50 g |
150 mcg |
| 51-70 g |
150 mcg |
51-70 g |
150 mcg |
| >70 g |
150 mcg |
>70 g |
150 mcg |
| TRUDNICE |
DOJILJE |
| <18 g |
220 mcg |
<18 g |
290 mcg |
| 19-30 g |
220 mcg |
19-30 g |
290 mcg |
| 31-50 g |
220 mcg |
31-50 g |
290 mcg |
| |
| Izvori
u hrani |
| |
Premda
većina vrsta hrane ne sadrži jod, primjena jodirane soli danas
osigurava dovoljan unos joda za fiziološke potrebe organizma.
Jedna čajna žlica kuhinjske soli dnevno tako osigurava prehrambenu
potrebu na jodu. Ostali prehrambeni izvori su voda, morska hrana
(školjke, škampi, srdele, morska riba, alge), te mliječni proizvodi
(usljed primjene joda i unosa rezidua od dezinfekcijskog sredstva).
Jod u voću i povrću direktno ovisi o sastavu tla na kojem je
raslo. Od suplemenata joda ističu se proizvodi na bazi algi,
poput spiruline, kelpa, klamat algi i dr. |
| |
| Sadržaj joda po tipičnom jediničnom
serviranju: |
| |
|
| kuhinjska sol, jodirana, 1
čajna žlica |
400 mcg |
| bakalar, 100g |
100-140 mcg |
| jaje, srednje veličine |
18-26 mcg |
| sir kravlji, malomasni 2%,
1/2 šalice |
26-71 mcg |
| škampi, 100g |
21-37 mcg |
| mljevena govedina, kuhana
100g |
8 mcg |
| sir tipa čedar, 33g |
5-23 mcg |
| |
| B.
Dolibašić, dipl.ing., nutricionist |
| |
|
| |
|
|
|