Oskoruša je voćka porijeklom iz Male Azije, odakle su je Rimljani preuzeli i raširili po Mediteranu i Europi. Premda je po izgledu vrlo slična sitnoj krušci, stablo i listovi odmah je razlikuju. Listovi su pravilno perasti. Plod je mesnat, izvana žut do crven, ali nije jestiv sve dok ne macerira, poslije prvih jesenskih mrazeva (poput mušmule). Premda se to po okusu svježeg ploda ne bi reklo, oskoruša sadrži 15% šećera, gorke tanine te jabučnu i druge voćne kiseline.

Najstarije stablo oskoruše danas poznato nalazi se u Francuskoj. U časopisu Revue horticole iz 1900 stanoviti H. Massé, vrtlar iz zapadne Francuske opisuje divovsko stablo oskoruše «Géant Cormier», čiju pravu starost ni danas nitko pouzdano ne zna.