Nutritivne karakteristike kakaa slave se od šesnaestog stoljeća. Da bi shvatili zašto je toliko važan, treba se vratiti folkloru Indijanaca centralne Amerike, kojima je kakao bio pravi eliksir.

Španjolski konkvistadori, osim zlata i srebra, donijeli su u Europu i smeđe zrno kakaa koje su Indijanci upotrebljavali za pripremu gorkog, ali ukusnog napitka pod nazivom "xocoatl" ili "chocolatl", a od kojih je riječi proizašao i današnji termin "kakao". Prema asteškom kralju Montezumi, ovaj je napitak bio rezerviran za ratnike i društvenu elitu, a imao je sakralne i svečane karakteristike. Švedski botaničar Linne, dao je biljci naziv Theobroma cacao L., u čijem nazivu "theobroma" upravo znači "hrana bogova".

Zrna kakaa stigla su na Stari kontinent 1544. godine, te su prezentirana budućem Španjolskom kralju Filipu II. Španjolsko plemstvo, začarano ovim napitkom, čuvalo je tajnu kakaa stotinjak godina. U ta je vremena okus napitka više ličio na ljekoviti pripravak, a trošio se radi ljekovitih i afrodizijačnih svojstva. Kako je vrijeme prolazilo, vijest o napitku, koji se danas često aromatizira cimetom i vanilijom, proširila se čitavom Europom.

Tako je 1615. godine kakao dospio u Francusku, kada se španjolska princeza Ana udala za Luja XIII. Princeza je sa sobom donijela recept za izradu kakaovog napitka, a francuski kardinal Richelieu, koji je kasnije konzumirao napitak kako hranu i digestiv, bio je prvi francuz koji ga je kušao.

Englezi su za recept čekali do 1657. godine, kada se napitak mogao kupiti u specijaliziranim lokalima “chocolate-drinking houses” u koje je rado zalazila društvena elita. Tako je poznati klub za gospodu "Garrick Club" započeo vlastitu egzistenciju pod nazivom ‘‘The Cocoa Tree Chocolate House”.

Nagli razvoj proizvodnje kakaa počeo je oko 1880. godine, kad su Englezi posadili plantaže u današnjoj afričkoj državi Gani. Zapadna obala Afrike danas je najveća zona u kojoj se proizvodi kakao u svijetu, a još se kultivira u centralnoj Americi, na Antilama i nekim dijelovima Azije i Malezije, Indoneziji i Filipinama. S vremenom, kakao nije više bio skupocjena roba već je postao vrlo rasprostranjena namirnica - sve je manje imao okus lijeka, a postao je vrlo ukusna hrana.

Danas se čokolada, glavni proizvod kakaovog zrna cijeni i konzumira u čitavom svijetu. Sa napretkom znanosti o prehrani, ispitano je mnoštvo namirnica, a tako smo saznali koji sve sastojci čine zrno kakaa. Pronađeno je da kakao prah sadrži mnoštvo antioksidanata (posebno procijanidina). Kakao sadrži više procijanidina od čokoladnih proizvoda koji se iz njega dobivaju. Pokazano je da se antioksidansi prirodno prisutni u kakau uništavaju tokom industrijske prerade. Stoga proizvođači nastoje uvesti promjene u tehnološke postupke proizvodnje, kako bi stvorili proizvode koji će maksimalno zadržati ove vrijedne sastojke. To bi svakako bila dobrodošla novost, budući da se smatra da antioksidansi mogu pomoći kod prevencije raznih bolesti, posebno raka, bolesti srca i drugih.