Studeni 2005 - Ulcerozni kolitis spada, pored Crohnove bolesti u upalne bolesti crijeva. Kod ulceroznog kolitisa upala zahvaća mukozu i submukozu debelog crijeva. Incidencija je stabilna, a kreće se od 2 do 12 oboljelih na 100.000 osoba, a češće se javlja u sjevernim zemljama (Britanija, skandinavske zemlje, SAD), nego u južnim krajevima (mediteranske zemlje, Južna Afrika, Australija), iako je u zadnje vrijeme ta razlika sve manje uočljiva.

Bolest je nepoznate etiologije, ali postoje naznake da postoji genetska predispozicija. Najznačajniji simptom je krvava dijareja (proljev), a od ostalih simptoma mogu se pojaviti reumatološke, očne, kožne, te bolesti hepatobilijarnog trakta.

Liječenje se provodi upotrebom kortikosteroida ili aminosalicilata, ovisno o težini bolesti. U posljednje dvije dekade koriste se i imunosupresivi, antibiotici i tzv. modifikatori biološkog odgovora. Kako je u ulceroznom kolitisu zahvaćeno samo debelo crijevo, samo se kolektomijom (kirurški zahvat odstranjenja debelog crijeva), ili permanentnom ileostomom postiže izlječenje.

Kod upalnih bolesti crijeva, a tako i u ulceroznom kolitisu, često se javlja malnutricija, a najviše radi lošeg unosa nutrijenta, povećanog metabolizma, povećanog gubitka proteina iz crijeva, i radi malapsorpcije nutrijenata. Radi bolova u abdomenu, pacijenti se često suzdržavaju od uzimanja određene hrane.

Radi kroničnog krvarenja nastaje anemija, a osim željeza opisan je i deficit drugih minerala (magnezij, cink, selen, bakar, krom, mangan, molibden). Kod pacijenata sa aktivnom fazom bolesti primijećena je niska razina cinka u serumu. Vrlo je učestali deficit folata, a ukoliko se u liječenju koristi lijek sulfasalazin treba znati da on također negativno djeluje na status folata u organizmu. U osoba sa jakim napadima bolesti, primijećena je smanjena razina selena u plazmi.

Loša prehrana i malnutricija slabe imunološki sustav, te su pacijenti stoga više osjetljivi na razne infekte. Stoga se post se ne preporučuje, jer se time slabi nutritivni status oboljelog.

PREHRANA

Ne postoje veće nutritivne restrikcije u aktivnom stanju bolesti osim izbjegavanja vlakana. Mlijeko i mliječni proizvodi ne trebaju se izbjegavati osim u slučaju da postoji intolerancija laktoze. U težim slučajevima može se koristiti enteralna i parenteralna prehrana, posebno kod pacijenata lošijeg stanja uhranjenosti.

Najvažniji savjet za većinu bolesnika je da se konzumiraju dovoljne količine bjelančevina, te da se zadovolje energetske potrebe organizma, a kako bi se održala poželjna tjelesna masa, te omogućio normalan rast i razvoj kod djece i adolescenata. Kod odraslih osoba preporučuje se energetski unos od 35-40 kcal dnevno po kilogramu tjelesne mase, te 1-1,5 g bjelančevina dnevno po kilogramu tjelesne mase.

VITAMINI I MINERALI

Suplementacija vitaminima preporučljiva je svim oboljelima od upalnih bolesti crijeva, posebno djeci.

Do 66% bolesnika sa ulceroznim kolitisom ima nedostatak željeza. Deficit nastaje uslijed pojačanog gubitka zbog kroničnog, okultnog ili izrazitog krvarenja. Razina željeza u krvi se lako određuje, te se mogu uzimati tekući ili kruti suplementi. Obično je doza 300mg, a uzima se 3x dnevno ovisno o jačini deficijencije i podnošenju.

Nedostatak folne kiseline zamijećen je kod 60% oboljelih od ulceroznog kolitisa, a najčešće je tome uzrok loša prehrana. Nedostatak folne kiseline može pridonijeti pojavi anemije. Studije pokazuju da oboljeli od ulceroznog kolitisa koji uzimaju folnu kiselinu imaju smanjen rizik od pojave raka kolona u odnosu na one koji ne uzimaju dodatnu folnu kiselinu. Terapija sulfasalazinom, također utječe na pojavu deficita folne kiseline. Kako je poznato da folna kiselina prikriva deficit vitamin B12, osobe koje uzimaju ovaj suplement trebaju povremeno provjeravati razinu vitamina B12. Konzumacija alkohola se ne preporučuje jer negativno djeluje na status folne kiseline.

Korisni mogu biti vitamin B12 i vitamin A koji sudjeluju u obnavljanju stanica crijeva.

DRUGE KORISNE TVARI U PREHRANI OBOLJELIH OD ULCEROZNOG KOLITISA

OMEGA-3 MASNE KISELINE - Od koristi mogu biti omega-3 masne kiseline koje pokazuju protuupalni učinak. Preporučuje se suplementacija EPA i DHA (omega-3 masne kiseline kiseline koje se nalaze u ribljem ulju). Trogodišnja studija je pokazala kako oboljeli od Crohnove bolesti koji konzumiraju prehranu bogatu omega-3 masnim kiselinama imaju znatno manji stupanj relapsa bolesti od bolesnika koji ne konzumiraju ribu sjevernih mora, odnosno omega-3 masne kiseline. Nekoliko studija pokazalo je da riblje ulje, odnosno omega-3 masne kiseline, smanjuje upalu i potrebu za protuupalnim lijekovima, te promovira postizanje adekvatne tjelesne mase u oboljelih od ulceroznog kolitisa. U studijama su često korištene poprilično visoka doza, u razini od 2-3 g omega-3 masnih kiselina.

PROBIOTICI - Dijareja se učestalo javlja kod ulceroznog kolitisa. Dvostruko slijepi klinički pokus pokazao je da suplementacija probioticima može biti korisna terapija za tu tegobu.

LIPAZA - Oboljelima ponekad nedostaju enzimi pankreasa, uključujući i lipazu, koji se također mogu suplementirati.

GLUTAMIN - Aminokiselina glutamin je glavno "metaboličko gorivo" stanicama stjenke crijeva, omogućava pravilnu apsorpciju i kao takva ima povoljan učinak kod upalnih bolesti crijeva.

BUTIRAT - Preliminarne studije su pokazale vrlo dobre rezultate kod oboljelih od ulceroznog kolitisa kada je butirat primijenjen putem klizmi. Butirat koji se uzima oralno ne pokazuje tako dobre rezultate, jer ne dospijeva u crijevo u dostatnim količinama. Drugi način produkcije butirata u crijevima je konzumacija probiotika i prebiotika.

ULJE LANENOG SJEMENA - Terapiji ulceroznog kolitisa korisno je pridodati, osim ribljeg ulja, i ulje lanenog sjemena koje povisuje serumsku koncentraciju omega-3 masnih kiselina. Laneno ulje u samoj prehrani ili kao suplement, koristi u borbi protiv upala.

Postoje indicije da se stanje oboljelih popravlja ako oboljeli slijede dijetu s niskim udjelom jednostavnih šećera te hipoalergenu dijetu.