DOB - ukupna apsorpcija kalcija je vrlo varijabilna, i opada sa dobi. Kod dojenčadi i male djece iznosi čak do 60% unešenog kalcija, što je vrijeme za izgradnju kosti i početnu kalcifikaciju. Do odrasle dobi ona postepeno padne na 15 do 20 %, pa čak i više kako osoba stari. Tako se sa smanjenom apsorpcijom s dobi, povećavaju preporuke za unos kalcija za starije iznad 5o godina.

VITAMIN D – sudjeluje i poboljšava apsorpciju kalcija. Možemo ga unositi hranom, a možemo ga i sami proizvesti kada nam je koža izložena suncu, naročito ljeti. Bez vitamina D nema pravilnog prometa kalcija u organizmu, niti iskorištavanja kalcija iz hrane. Preko kože ga dobivamo iz kolesterola.

TRUDNOĆA – u trudnoći raste potreba na kalciju, pa je potreban unos većih količina.

BILJNE TVARI – fitinska i oksalna kiselina prirodno su prisutne u mnogim vrstama voća i povrća. U nekim dolaze u većoj količini, i tada ometaju normalnu apsorpciju blokiranjem kalcija. Dobra vijest je da one najviše utiču na kalcij u hrani u kojoj se nalazi, a manje u drugoj hrani u obroku. Neke vrste hrane bogate oksalnom kiselinom su špinat, kelj, slatki krumpir, rabarbara, grašak. Hrana bogata fitinskom kiselinom – integralne žitarice, grah, sjemenke, orasi, sojin izolat. Tako soja, premda po brojci bogat izvor kalcija, zapravo samo dijelom omogući iskorištenje kalcija kojeg donese u obrokradi prisutnih fitata. Nadalje, mekinje, naročito pšenične, bogate su fitatima jer se dobivaju od integralnih žitarica. Treba naglasiti da zabrinutost nad ovim "kočničarima" unosa kalcija, poput balastnih tvari i mekinja, najviše treba pogoditi osobe s inače niskim unosom kalcija, a u mnogo manjoj mjeri se tiče osoba koje unose kalcij u dovoljnim količinama. Ionako nizak unos balastnih vlakana je dobra vijest u lošoj, jer stradavaju crijeva manjkom balastnih tvari, nauštrb male koristi povećane bioiskoristivosti kalcija.

Odnosi se na kalcij koji se eliminira iz organizma svakodnevno putem mokraće, stolice i znoja. Na nju mogu utjecati (pospješiti je) natrij, proteini, kofein i kalij iz prehrane.

NATRIJ I PROTEINI - Vijest nije dobra za mesojede. Što je veći unos natrij i proteina iz hrane vezano se povećava izlučivanje kalcija. Ali, donekle može pomoći i ublažiti ovaj fenomen kada je u istom obroku prisutna i adekvatno veća količina kalcija. Suvišak proteina u hranu povezan sa suvišnim natrijem najčešći je kod osoba koje imaju više mesa u prehrani nego što je to potrebno prema njihovim prehrambenim potrebama.

KALIJ – povećani unos kalija kroz hranu (primjerice, kod 7-8 serviranja voća i povrća dnevno) u jednoj visokonatrijskoj ishrani (>5100 mg/dan, što je više nego dvostruko od gornje razine tolerancije (Tolerable Upper Intake Level) od 2300 mg natrija na dan) može pomoći smanjivanjem izlučivanja kalcija, naročito kod žena u postmenopauzi.

KOFEIN – ima mali uticaj na apsorpciju kalcija, privremeno može povećati izlučivanje kalcija, i umjereno smanjiti apsorpciju kalcija. Istraživanja su pokazala da se ova negativna pojava lako prevlada povećanjem kalcija u ishrani. 1 šalica kave uzrokuje gubitak 5 do 15 mg kalcija, što se može nadomjestiti dodatkom 2 do tri jušne žlice mlijeka. Umjerena konzumacija kofeina u količinama od 1 šalice kave (s mlijekom) ili 2 šalice zelenog čaja kod mlađih osoba koje imaju dobar unos kalcija, neće imati negativnog uticaja na njihove kosti. Ukoliko dođe do zbrajanja kofeina iz drugih izvora koji se ne mogu amortizirati dodatkom mlijeka, poput Cola napitaka, tada s vremenom može doći do mjerljivog dodatnog gubitka kalcija. Ipak, naglašeno su u opasnosti prvenstveno osobe koje ne unose dovoljno kalcija u dnevnoj ishrani.

FOSFOR – učinak prehrambenog fosfora na kalcij nije toliko velik koliko se prije naglašavalo. Najbolji omjer za iskorištenje kalcija prema fosforu je 1:2. Uzevši u obzir prevalenciju fosfora i njegovu raširenost, taj se omjer često dovodi u pitanje. Ipak, još jednom je manjak unosa kalcija glavna opasnost. Najviše fosfora ima u ribi, žitaricama, te karboniziranim napicima.

ALKOHOL – može uticati na status kalcija redukcijom intestinalne apsorpcije kalcija. Također može inhibirati enzime u jetri koji sudjeluju u konverziji vitamina D u njegov aktivni oblik. Tako smanjena količina vitamina D negativno pogađa apsorpciju kalcija. Naravno, količina kalcija potrebna da tako utječe nije mala. Točne količine su još u znanstvenoj debati, ali mala konzumacija nije ugrožavajuća.

Mnoštvo je faktora koji se prepliću u pozitivnoj i negativnoj interakciji, odmažući i pomažući unos ili izlučivanje kalcija. Svi oni balansiraju na količini kalcija koju unosimo. Prevaga ide na lošu stranu kada je unos kalcija nedostatan u odnosu na potrebnu količinu, a minimalan je utjecaj kada imamo dovoljan unos kalcija prema potrebama. To se u konačnici odražava i na stanje gustoće kostiju.

Na osteoporozu je potrebno misliti daleko prije nego je moguća njena pojava, dakle u mlađoj dobi ili najkasnije u srednjim godinama. Vrijeme za prvo mjerenje je već u tridesetim, od kada bi trebalo nadzirati stanje svojih kostiju periodično svakih nekoliko godina, baš poput načina na koji pratimo stanje na svom tekućem računu. Potrebna je široka društvena akcija o važnosti prevencije i njenim učinkovitim načinima. To su svijest o zdravoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti, glavnim nosačima prevencije ove podmukle bolesti. Istodobno se postiže povećanje kvalitete života i smanjenje rizika od mnogih drugih bolesti, smanjujući rizik od kasnijeg osteoporotičnog prijeloma i pratećih komplikacija.

Elem, mnogo se toga dade učiniti. Pravi korak u tom smjeru je pravovremena i dobra spoznaja o trenutnom stanju kostiju. Mjerenje gustoće kostiju moguće je danas jednom brzom metodom koja zauzima sve značajnije mjesto u prevenciji. To je ultrazvučna denzitometrija. Korelacija mineralne gustoće kostiju u petnoj kosti potvrđena je brojnim studijama, i danas je prihvaćena kao dobra mjerna praksa. Rezultati su na licu mjesta, nema nuspojava (rentgensko zračenje), uređaj za mjerenje je pokretan i odmah se može preporučiti preventivna terapija kada rezultate očitava stručnjak fizijatar.

Ciljana fizička aktivnost koja je usmjerena na pravilno opterećenje za normalnu koštanu aktivnost je izuzetno bitno sredstvo u liječenju i prevenciji osteoporoze. Fizijatri su razvili niz vježbi za osteoporozu, koje se mogu prilagoditi čak i starijim osobama, kao i onima s poviješću nekretanja i neaktivnosti, i pružiti njihovim kostima pravilno opterećenje i aktivnost za zdravu funkciju. Ovakvo vježbanje u fizijatrijskom programu povećava mišićnu snagu i čvrstoću kostiju, poboljšava koordinaciju i balans, elastičnost i gipkost. Na taj se način prvenstveno smanjuje opasnost pada i prijeloma, ali i umanjuju posljedice prijeloma koje mogu biti izuzetno teško kod osteoporotične osobe. Korist od fizičke aktivnosti je neupitna, i već 3 put tjedno po 45 minuta donosi 40% smanjenje rizika od prijeloma u odnosu na pasivni, sjedilački način života.

Dijagnoza se postavlja mjerenjem gustoće kostiju i pregledom kod specijalista fizijatra. Kod dijagnosticirane osteoporoze tretman obično uključuje kombinaciju lijekova, suplementacije kalcija i fizikalnih vježbi. Do danas je prevencija u mlađoj dobi najbolja garancija prevencije. Dakle – biti aktivan, vježbati umjereno i paziti da se prehranom unosi dovoljno kalcija.